Velia (grad)

Velia (Elea)


Country:	Italija
Regija:	Campania
Pokrajina:	Salerno
Općina:	Cilento
Stanovništvo:	1000
Koordinate:	40°09′34″N 15°09′15″E / 40.15944°N 15.15417°E / 40.15944; 15.15417
Vremenska zona:	CET, UTC+1
Nadmorska visina:	38 metara
Poštanski broj:	84046
Pozivni broj:	(+39) 0974
Stanovnici:	Velini / Eleatici
Web	Velia Arhivirano 2010-05-05 na Wayback Machine-u

Velia je talijanski (i latinski) naziv antičkog grada Elea koji se nalazi na teritoriju općine Ascea, u regiji Salerno, talijanske južne pokrajine Kampanija, u geografskom području nacionalnog parka Cilento. Osnovali su ga Grci pod nazivom Hyele u antičkoj Magna Graecia oko 538.-535. prije Krista. Najpoznatiji je kao dom filozofa Parmenida i Zenona iz Elejske škole.

Grad je smješten u neposrednoj blizini Tirenskog mora u u neposrednoj blizini objekta Marina di Casalvelino i Marina di Ascea, na putu koji povezuje Agropoli sa južnom Cilentskom obalom. Stanovništvo se uglavnom nalazi u ravnici uz more (oko južnog dijela drevne ruševine), te na brdovitom području Enotria, Bosco i Scifro. Velia je imala i željezničke postaje na liniji Napulj-Salerno-Reggio Calabria, koja je okončana krajem 1970-ih.

Historija

Prema Herodotu 545. pne. Jonski Grci su pobjegli iz Fokeje, u današnjoj Turskoj, tada opkoljena Perzijancima. Nakon godina lutanja (8 do 10 godina) na moru, oni su pristali u Kalabriji gdje su im se vjerojatno pridružio Ksenofan, koji je u to vrijeme bio u Mesini, a onda se preselio sjeverno duž obale i osnovao grad Hyele (grčki: Ὑέλη), kasnije preimenovane Ele (Ἔλη), a onda, eventualno, Eleje (Ἐλέα). Lokacija je gotovo na istoj geografskoj širini kao Fokeja. (oko 1 '20" sjeverno) Elejska škola je bila škola predsokratovskih filozofa. Grupu je osnovano Parmenid početkom petog stoljeća prije Krista, a ostali slavni članovi škole bili su: Zenon iz Eleje i Melis. Ksenofan je ponekad uključen u ovaj popis, iako se neki ne slažu oko ovoga. Statius, otac rimskog pjesnika Publiusa Statiusa je rođen u Eleji (Silv 5.3.127). Eleju nisu osvoljili Lukanci, ali kada se grad pridružio Rimu 273. pne., bio je uključen u rimsku pokrajinu "Lukanija". Pod rimskom vlašću Eleja postaje uspješan grad poznata po svojoj blagoj i zdravoj klimi. U Liber Coloniarum se pojavljuje kao jedan od okruga u Lukaniji i kao općina, što je potvrđeno i pronađenim latinskim natpisima.

U petom stoljeću bio sjedište biskupije, sve do 599. god. Vjerojatno je opstala sve do devetog stoljeća, kada propada zbog prodora Saracena. Na mjestu akropole drevne Eleje, izgrađenoj na morskom rtu koji je sada na kopnu, izgrađena je utvrda Castello mare (što znači "dvorac na moru") koje je u srednjem vijeku nazvana Castellammare della Bruca.

Arheološki lokalitet

Nacionalni parkovi Cilento i Vallo di Diano s arheološkim lokacijama Paestum i Velia, i samostanom u Paduli
Svjetska baština – UNESCO


Registriran:	1998. (22. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	iii, iv
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Ostaci gradskih zidina, s tragovima jednih vrata i nekoliko tornjeva od lokalnog kristalnog vapnenca, u ukupnoj dužini od preko 5 km, još uvijek postoje, i spadaju u tri različita razdoblja. Opeka se također koristila u kasnijim vremenima, a njihov oblik je jedinstven, kvadratičan s dva pravokutna kanala na jednoj strani, i veličinom od oko 8 cm, a debljine gotovo 13 cm. Sve nose štambilj grčkih keramičara. Postoje i neki ostaci cisterni, te tragovi raznih drugih objekata.

Gradska Roza vrata (Porta Rosa), rijedak primjer grčkog luka od opeke iz 4. st. pne.
Drahma iz Eleje (oko 535. pne.)

Veze

Vanjske veze

Cilento nacionalni park Arhivirano 2007-08-24 na Wayback Machine-u (it)

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Velia

Svjetska baština u Italiji

Agrigento (Dolina hramova) • Akvileja • Amalfijska obala • Bazilika Svetog Franje Asiškog i historijski centar Assisija • Botanički vrt u Padovi • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) • Castel del Monte • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) • Cinque Terre, Porto Venere i otoci Palmaria, Tino i Tinetto • Crespi d'Adda • Dolomiti (Alpe) • Etna • Liparski otoci • Ferrara • Historijski centar Firence • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelsepriou, Spoleto, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) • Mantova i Sabbioneta • Sassi i park crkava u stijenama Matere • Medici vile i vrtovi • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni • Monte San Giorgio¹⁾ • Historijski centar Napulja • Historijski centar Pienze • Katedralni trg u Pisi • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa²⁾ • Raetinska pruga¹⁾ • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonov baptisterij, Arijanski baptisterij, Arhiepiskopska kapela, Bazilika Sant'Apollinare Nuovo, Teodorikov mauzolej, San Vitale i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) • Rezidencije Savojske dinastije • Historijski centar Rima uključujući Bazilika Svetog Pavla izvan zidina ³⁾ • Sacri Monti • San Gimignano • Siena • Sirakuza i Pantalica • Su Nuraxi • Santa Maria delle Grazie, Milano • Hadrijanova vila i Villa d'Este (Tivoli) • Trulli Alberobella • Urbino • Crteži doline Val Camonica • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) • Val d'Orcia • Venecija i njezina laguna • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa Romana del Casale (Piazza Armerina)

Italijanska nematerijalna svjetska baština

Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore • Mediteranska prehrana⁴⁾ • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi • Tradicionalna izrada violina u Cremoni

¹⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske ²⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja ³⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana ⁴⁾ Zajednička svjetska baština Italije, Grčke, Španjolske i Maroka