Ugro-finski jezici

ugro-finski
Geografska
distribucija:
istočna i sjeverna Evropa, sjeverna Azija -
Genetska
klasifikacija:
Podjele:
komentar
ugarski
fino-permski
ISO 639-2: fiu
ISO 639-5: fiu

Ugro–finski jezici u 20. stoljeću

Ugro-finski jezici ili fino-ugarski jezici su grana uralskih jezika koja se sastoji od finske (danas fino-permske) i ugarske podskupine. Obuhvaća 29 jezika koji se govore u europskom dijelu Rusije i djelovima Europe.

Srodnost mađarskog i finskog prvi put je predložena pri kraju 17. stoljeća a za to otkriće se mogu pripisati tri kandidata: njemački učenjak Martin Fogel (1634–1675), švedski učenjak Georg Stiernhielm (1598–1672) i švedski dvorjanin Bengt Skytte (1614–1683).

Klasifikacija

  • ugarski jezici
  • fino-permski jezici
    • fino-povolški jezici (fino-volški jezici)
    • permski jezici

Pojam Ugro-finskih naroda

Slijedeći gore navedenu jezičnu kategoriju, u etnološkim studijama je se stvorio pojam Ugro–finskih naroda:

Jedan dio etnološke zajednice je osporilo postojanje te kategorije.[1]

Vanjske poveznice

  • Finno-Ugric Peoples. Fenno-Ugria (fennougria.ee)

Izvori

  1. (en) „The dying fish swims in water. Russia finds outside support for its ethnic minorities threatening”. The Economist. 20. 12. 2005. Pristupljeno 27. 9. 2023. 

Bibliografija

  • Collinder, Björn (1977). Fenno-Ugric Vocabulary: An Etymolog. Hamburg: Buske Verlag. ISBN 978-3-87118-187-0. 
  • Marcantonio, Angela (2002). The Uralic Language Family. Facts, Myths and Statistics. Hoboken (NJ): Wiley-Blackwell. str. 360. ISBN 9780631231707. 
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • LCCN: sh85048431
  • GND: 4113568-4
  • SUDOC: 027236277
  • BNF: cb119322204 (podaci)
  • NDL: 00563230
  • NKC: ph117275
  • BNE: XX540873