Matija Mesić

Matija Mesić (Brod na Savi, 19. veljače 1826. - Zagreb, 6. prosinca 1878.), hrvatski povjesničar i prvi rektor zagrebačkog Sveučilišta.

Život

Kanonik zagrebački Stjepan Ilijašević bio mu je ujak, pa je Matiju, koji je prve škole učio u Brodu i Požegi, primio u svoju kanoničku kuriju i slao u školu. Stupio je u sjemenište, a biskup Haulik šalje ga kao nadarenog učenika u bečki Pazmaneum i Prag. Nakon što je završio studije teologije, povijesti i zemljopisa u Beču i Pragu, vratio se u Zagreb u doba buđenja nacionalne svijesti pod utjecajem ilirskog pokreta i Gajevih novina Danice ilirske. Tada se pokazala potreba da se u nastavi, umjesto njemačkog, uvede materinji jezik. Mesić je imenovan profesorom povijesti i ravnateljem tadašnje Pravoslovne akademije, gdje se i sam zauzimao da materinji jezik bude i nastavni jezik. U tom je smislu pisao znanstvene radove, prevodio neke od prvih školskih priručnika na hrvatskome jeziku te redigirao povijesnu dokumentacijsku građu.

Napravio je kritičko izdanje Poljičkog statuta i Acte croatice Ivana Kukuljevića, sredio Krčelićevu korespondenciju i spise Stanka Vraza. Nakon sloma apsolutizma i vraćanja Ustava godine 1860. hrvatski je Sabor pristupio osnivanju Svečilišta. Uz glavnog pobornika Josipa Jurja Strossmayera i Matija Mesić je mnogo pridonio tom osnivanju. Izabran je za prvog rektora Sveučilišta, koje je svečano otvoreno potkraj listopada 1874. govorom bana Ivana Mažuranića. Uz pedagoški rad Matija Mesić i dalje se bavio znanstvenim proučavanjem hrvatske povijesti. Prvi je obradio cijela poglavlja i epohe, sistematizirajući tako golemu građu. Njegov je doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti neprocjenjiv, jer se upravo Mesićevom zaslugom sačuvalo mnoštvo dokumenata iz naše starije povijesti. Za Akademijin Rad napisao je niz rasprava: O banovanju Petra Berislavića, O plemenu Berislavića, U slavu tisućgodišnjice krunidbe kralja Dmitra Zvonimira...

No, njegovim se glavnim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866. godine, dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi. Mesićev život i rad opisao je i ocijenio njegov najbolji učenik Tadija Smičiklas, koji ga je i naslijedio na Sveučilištu kao profesor hrvatske povijesti.

Rektori Sveučilišta u Zagrebu

19. vijek

Matija Mesić (1874.-1875.) • Stjepan Spevec (1875.-1876.) • Anton Kržan (1876.-1877.) • Kosto Vojnović (1877.-1878.) • Franjo Maixner (1878.-1879.) • Franjo Iveković (1879.-1880.) • Aleksandar Bresztyenszky (1880.-1881.) • Franjo Marković (1881.-1882.) • Feliks Suk (1882.-1883.) • Blaž Lorković (1883.-1884.) • Đuro Pilar (1884.-1885.) • Gustav Baron (1885.-1886.) • Franjo Vrbanić (1886.-1887.) • Tadija Smičiklas (1887.-1888.) • Antun Franki (1888.-1889.) • Luka Marjanović (1889.-1890.) • Natko Nodilo (1890.-1891.) • Ivan Bujanović (1891.-1892.) • Josip Pliverić (1892.-1893.) • Vinko Dvoržak (1893.-1894.) • Antun Maurović (1894.-1895.) • Franjo Spevec (1895.-1896.) • Armin Pavić (1896.-1897.) • Juraj Dočkal (1897.-1898.) • Josip Šilović (1898.-1899.) • Đuro Arnold (1899.-1900.)

20. vijek

Rudolf Vimer (1900.-1901.) • Franjo Vrbanić (1901.-1902.) • Vjekoslav Klaić (1902.-1903.) • Ivan Bujanović (1903.-1904.) • Josip Pliverić (1904.-1905.) • Antun Heinz (1905.-1906.) • Antun Bauer (1906.-1907.) • Milivoj-Klement Maurović (1907.-1908.) • Gustav Janeček (1908.-1909.) • Josip Volović (1909.-1910.) • Julije Rorauer (1910.-1911.) • Julije Domac (1911.-1912.) • Josip Pazman (1912.-1913.) • Edo Lovrić (1913.-1914.) • Đuro Korbler (1914.-1915.) • Fran Barac (1915.-1916.) • Ernest Miler (1916.-1917.) • Julije Golik (1917.-1918.) • Ivan Angelo Ruspini (1918.-1919.) • Ladislav Polić (1919.-1920.) • Karlo Radoničić (1920.-1921.) • Vladimir Varićak (1921. -1922.) • Đuro Nenadić (1922.-1923.) • Stjepan Zimmerman (1923.-1924.) • Ladislav Polić (1924.-1925.) • Drago Perović (1925.-1926.) • Ernest Miler (1926.-1928.) • Josip Belobrk (1928.-1932.) • Albert Bazala (1932.-1933.) • Đuro Stipetić (1933.-1935.) • Stanko Hondl (1935.-1937.) • Edo Lovrić (1937.-1938.) • Andrija Živković (1938.-1940.) • Stjepan Ivšić (1940.-1943.) • Božidar Špišić (1943.-1944.) • Stjepan Horvat (1944.-1945.) • Andrija Štampar (1945.-1946.) • Grga Novak (1946.-1947.) • Andrija Mohorovičić (1947.-1949.) • Marko Kostrenčić (1949.-1950.) • Antun Barac (1950.-1951.) • Franjo Bošnjaković (1951.-1952.) • Teodor Varićak (1952.-1953.) • Željko Marković (1953.-1954.) • Hrvoje Iveković (1954.-1956.) • Zoran Bujaš (1956.-1958.) • Marijan Horvat (1958.-1960.) • Vladimir Serdar (1960.-1963.) • Slavko Macarol (1963.-1966.) • Jakov Sirotković (1966.-1968.) • Ivan Supek (1968.-1972.) • Predrag Vranicki (1972.-1976.) • Drago Grdenić (1976.-1978.) • Ivan Jurković (1978.-1982.) • Zvonimir Krajina (1982.-1986.) • Vladimir Stipetić (1986.-1988.) • Zvonimir Šeparović (1988.-1990.) • Marijan Šunjić (rektor) (1990.-1998.) • Branko Jeren (1998.-2002.)